Marta Navaridas / Alex Deutinger (AT): YOUR MAJESTIES
20. 9.,21:30, predstava (50′) @ Velika &TD
Your Majesties scensko je uprizorenje govora koji je predsjednik Barack Obama održao na dodjeli Nobelove nagrade za mir u Oslu. Izvođač Alex Deutinger interpretira legendarne riječi predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Smještena u prostoru iza gledališta, Marta Navaridas poput lutkarice kontrolira i upravlja njegovim pokretima. njegove pokrete i upravlja njima. Dvoje umjetnika oživljava predsjednikov govor, ažurira dio svjetske povijesti i iznenađujuće jednostavno ogoljuje političku retoriku te ih pretvara u zapanjujući ples o ratu, miru i nadi.
Marta Navaridas (San Sebastián, Španjolska) studirala je prevođenje na Sveučilištu Pompeu Fabra u Barceloni, koreografiju na Sveučilištu ArtEZ u Arnhemu i pantomimu na Umjetničkoj akademiji u Amsterdamu (HKA). Alex Deutinger (Salzburg, Austrija) studirao je prevođenje na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu i suvremeni ples na Institutu za plesnu umjetnost Sveučilišta Anton Bruckner u Linzu.
Od 2007. stvaraju i izvode predstave utemeljene na tekstu. Žive i rade u Grazu u Austriji.
Koncept i izvedba: Marta Navaridas i Alex Deutinger
Tekst: Barack Obama i Jon Favreau
Projekt je realiziran uz potporu Kulturamt der Stadt Graz, Kultur Land Steiermark i Bundeskanzleramt.
Tour in Zagreb is part of apap- Performing Europe 2020 project, co-funded by the Creative Europe Programme of the European Union. Part of Austrian Artists´ Focus with the support of Austrian Cultural Forum in Zagreb and “DANCE ON TOUR AUSTRIA-a project by Tanzquartier Wien in cooperation with the Federal Ministry for Europe, Integration and Foreign Affairs”
1.Od čega biste se oprostili/pozdravili u društvenom i političkom kontekstu vašeg grada i države?
Kada se komisije i odbori sastavljaju na temelju političke podobnosti, a ne prema stručnosti u određenom polju, suočavamo se s problemom da odluke o nekom sektoru donose ljudi koji o njemu nemaju znanja, dok su iz rasprave sasvim isključeni oni na koje te odluke najviše utječu ili stručnjaci u tom konkretnom području. Od toga bih se oprostila. Oprostila bih se od financijskih stručnjaka koji odlučuju o umjetničkim strategijama, muških političara koji odlučuju o zakonima o abortusu, od cirkuskih akrobata koji odlučuju o poreznim zakonima, od vrtićke djece koja odlučuju o zakonima o radu, od katoličkih svećenika koji odlučuju o seksualnom odgoju, od predstavnika nacionalnih većina koji odlučuju o pravima nacionalnih manjina, od velikih korporacija koje odlučuju o zaštiti okoliša…
2.Što biste naveli kao primjer dobre prakse u kulturnog politici vašeg grada i države? Kakav je utjecaj provedba tih praksi imala na kulturnu scenu u vašem gradu i državi?
U mom rodnom gradu, San Sebastiánu u Baskiji u Španjolskoj, postoji institucija koja se zove Tabakalera. To je nekoć bila tvornica duhana, a od 2015. pretvorena je u javni kulturni centar koji podupiru tri lokalna i regionalna vladina ureda. Zgrada Tabakalere sastoji se od dvorana za izložbe, višenamjenskog dvorišta, višenamjenskog predvorja, kinodvorane, knjižnice, medijskih laboratorija, prostora za umjetničku kreaciju, kafića, smještaja za umjetnike i hotela s četiri zvjezdice. U njoj su istodobno i sjedišta više lokalnih kulturnih institucija. Jedna od iznimnih stvari vezanih uz Tabakaleru jest to što ona nije samo postala mjesto za umjetnost i kreaciju u središtu grada nego je uspjela pokrenuti dijalog između umjetnosti i lokalnog stanovništva – njena su vrata uvijek otvorena, njene su dvorane besplatne, cijene ulaznica niske, a sva događanja namijenjena različitoj publici. Posjetitelji ovoga novoga multidisciplinarnog centra nisu samo umjetnici, kuratori i publika koju zanima umjetnost već i tinejdžeri u potrazi za mjestom za razgovor koji tamo provode svoja popodneva, obitelji s djecom koji traže mjesto na kojem ne trebaju potrošiti novac da bi mogli u njemu ostati, starije osobe koje možda ne znaju ime autora izložbe no ipak je posjete jer ne moraju platiti ulaznicu. I kad kiši, Tabakalera je mjesto na kojem svi žele biti. Ova je institucija dokazala da umjetnost i kultura zanimaju mnoge ljude, ako je prostor na kojem se ona događa pristupačno, a cijene prihvatljive. Postala je mjesto na kojem se ljudi zanimaju za umjetnost, a umjetnost se zanima za ljude.